Odvodnja viška vode sa zemljišta je skup tehničkih mjera kojima se voda prihvaća s površine i iz podzemlja, provodi i upušta u glavni prijamnik za prihvat voda. Odvodnja kao melioracijska mjera druga je faza osposobljavanja površina za sigurnu i visokoproduktivnu proizvodnju . Prvu fazu obično čini sustav za zaštitu od vanjskih vodâ, odnosno obranu od poplave, a sastoji se od uređenja prirodnih vodotoka za prihvat velikih voda, gradnje nasipa, retencija, akumulacija i obodnih kanala. Treća je faza natapanje. Pošto je osigurana zaštita od vanjskih voda, problem viška vode rješava se izgradnjom sustava odvodnje. Izbor sustava ovisi o pedološkim, hidrološkim i topografskim prilikama te o tehnološkim i proizvodnim ciljevima uzgoja poljoprivrednih kultura. Svrha odvodnjavanja je ostvarenje povoljnog zračno-vodnog režima u tlu koji omogućuje visoku i stabilnu poljoprivrednu proizvodnju.

Osnovni sustavi odvodnje su otvoreni kanali, drenaža i kombinirana odvodnja. Osim toga, sustav odvodnjavanja obuhvaća crpne stanice, mostove, propuste, ustave i ostale hidrotehničke građevine. Detaljni sustav za odvodnjavanje neposredno prima višak vode s obrađenih površina i predaje je osnovnom sustavu .